The Dark - Čudovišta su među nama

Režija: Justin P. Lang

Dugo sam se lomio bih li napisao par riječi osvrta na ovaj neobičan film. Znam da ovakvi „mali“ filmovi teško nalaze svoj put do šireg auditorija, naročito ako spadaju u horror/fantasy žanr. Prevagnulo je što je to europski film točnije rečeno austrijski film. A, izuzetno rijetko mi se pruži prilika pogledati neki noviji film nama gotovo pa susjedske države.

Đavolja jazbina je šumetina o kojoj se pričaju stravične priče. Navodno u šumi postoji čudovište koje komada ljude i ubija svakoga tko zaluta ili iz znatiželje pođe otkriti ima li istine u tome da postoji čudovište. Da čudovište postoji sazna još veće čudovište - pedofil Josef Hofer, koji u bijegu sa svojim plijenom, dječakom Alexom želi u šumi potražiti sklonište od potjere...

Alegorijska priča o prijateljstvu zlostavljanoga dječaka Alexa i zombi djevojčice Mine, mene je isprva podsjetila na meni jako drag film, švedski Låt den rätte komma in. Film o prijateljstvu maltretiranoga klinca i djevojčice-vampirice. Oba filma progovaraju kroz alegoriju o nesretnim sudbinama djece, koja na brutalan način saznaju da čudovišta postoje. Ali ta čudovišta u stvarnome svijetu se kriju među nama. Izgledaju kao mi, naoko su normalni a u sebi nose Tamu i Zlo. Pedofilija je društveni problem koji povremeno zabljesne stranice medija, najčešće bude povezan s nekim novootkrivenim crkvenim skandalom, no većina zlostavljane djece zlopati se u obiteljima. Obitelj u kojoj se djeca moraju osjećati nadasve sigurno, pretvara se za pojedine malce u noćnu moru, kakvu nijedan horror film ne može dočarati.

Kroz alegorijsku, na trenutke i jako krvavu priču u ovome filmu dobijemo istinu što se desi zlostavljanoj djeci. Neka od njih se pretvaraju u čudovišta. Njihov život je život zombija, prolaze kroz život mrzeći ljude, a mnogi od njih i sami postaju zlostavljači. Da postoji iskupljenje pokazuje nam upravo put kojim kroči Alex. I sam zlostavljan i fizički i psihički osakaćen, on povjerenjem i prijateljstvom obrće smjer kojim Mina ide, te kraj filma donosi ipak neki tračak nade. Zrnce dobrote i ljudskosti opet preneseno dolazi od djeteta, koje još nije svoju dušu izokrenulo odrastanjem. U ovome filmu odrasli su prijetnja, što je s obzirom na temu filma itekako točno...

Film The Dark otvorio se nedavno, 12.10.2018. u Austriji, sniman je u Kanadi, šumovita pokrajina Ontario. Tko zazire od njemačkoga jezika, nema razloga za brigu, originalni jezik filma je engleski. Dvoje djece glumaca je solidno odradilo posao, Nadia Alexander i Toby Nichols dobro se nadopunjuju. Prava snaga ovoga filma leži u dobroj priči, te je film već pobrao neke nagrade po festivalima (Brazilu i Švicarskoj), a prikazan je i na festivalu Tribeca.

Ako sam vas odvratio pričom o tematici koja se provlači filmom, imajte na umu da je ovo ipak horror/fantasy, a ne drama. Ima dosta šokantnih scena, krvavih scena i puno razloga da se osjećamo bijesno i gnjevno zbog tih pravih čudovišta koja se kriju među nama.

  • Komentarji (2)

Za komentiranje morate biti prijavljeni!

  • ameo02
    Senior translator
    11.11.2018. 15:56
    baš si nešto mislim - koliko je tužno kad film nema soundtrack. glazba podiže filmove, bar za koplje, ponekad bome i dva, no ovaj film je nema, prema tome nema nikakvu atmosferu, sve je kao nešto na suho. zapravo se usuđujem reći da je glavni razlog što film nije toliko dobar upravo nedostatak soundtracka koji stvara atmosferu, i da je svaki film bez glazbe utoliko loš film. ideje su im dobre, al tu su oni amo-tamo, nešto, i nije to to.
  • dzems0
    member
    09.11.2018. 19:33
    Jako tanko i prilično bezveze! Mislim na film